Neki dan sam se ulovio kako sjedim i vrtim film u glavi. Razmišljao sam o odnosu koji je iza mene i o tome kako lako dvoje ljudi može ući u isti prostor, proći kroz isto iskustvo, a iz njega izaći s dva potpuno različita scenarija u glavi. Kada se neki odnos privede kraju ili promijeni…
Ima nečeg ljekovitog kad se izvučeš iz virtualnog svijeta, makneš od ekrana i staneš pred pozornicu. Sinoć je taj lijek isporučila Nevladina organizacija, oživjevši onaj neponovljivi, vječni duh Vlade Divljana. Atmosfera na koncertu bila je čista, nepatvorena pozitiva. Bend nas je besprijekorno proveo kroz onaj najfiniji glazbeni presjek. Kad krene onaj prepoznatljivi, melankolični uvod u…
Postoje one noći kada vrijeme jednostavno izgubi smisao. Nema planova, nema „možda“, nema poruka koje vise u zraku. Postoji samo Melin, Azra tribute i nas četvero – Marina, Danijela, Petar i ja – koji smo plesali kao da nam je opet dvadeset. Od devet navečer pa do tri ujutro, podij nije bio mjesto za analize,…
U današnjem svijetu aplikacija za upoznavanje postoji jedan zanimljiv fenomen. Čini se da su mnogi od nas, nakon niza životnih iskustava i „flastera na duši“, izgradili vrlo efikasan sustav samozaštite. Taj sustav je predivan za čuvanje mira, ali često postane nepremostiva barijera za bilo kakav novi, stvarni susret. Mehanizam “visoke letvice” kao obrambeni zid Često…
Četvrtak je. Vrijeme kad se misli polako pakiraju za subotu i Hard Place. Na repertoaru je Ringišpil, tribute Balaševiću. Idem čuti te stihove o Panoniji, ne zbog patetike, nego jer mi treba taj mirni, tečni ritam dok stojim na ovom našem asfaltu. Zadnji put kad sam bio tamo, na Cortu, Hard je pucao od Azre….
Brate… slušaj ovo. Znaš one moje zelene Bugatti cipele? Da, da, te. One što izgledaju kao da ih je dizajnirao lik koji nikad nije hodao, samo lebdi po showroomu. E pa ja, genijalac, odlučim ih prvi put obuti — na dejt. Prvi dejt. Prvi. Dejт. Već tu možeš vidjeti gdje priča ide. Krenem ja prema…
Živimo u eri gumba. Klikneš i dobiješ juhu iz vrećice. Klikneš i gledaš film. Klikneš i “streamaš” glazbu koja služi samo kao zvučna kulisa dok pereš suđe. Sve je servirano, očišćeno od truda i – posljedično – očišćeno od vrijednosti. Kad ti je sve na dohvat ruke, prestaneš to cijeniti. Postaješ samo konzument, a prestaješ…
Sjedim večeras uz ovaj svoj laptop, u tišini koja bi trebala biti mirna, ali je zapravo teška. Teška od razmišljanja o susretima koji su mogli biti priče, a postali su samo još jedan “muk” u digitalnom eteru. I moram priznati, više nisam ni ljut, ni zbunjen. Samo sam beskrajno tužan. Tužan sam jer vidim toliko…
Sve je počelo uz note “Ako znaš bilo što”. Bio je to onaj trenutak u Boogaloou kad se prostor suzi na dvije osobe, a ritam postane tvoj vlastiti puls. Tada mi se činilo da gledam u početak nečeg stvarnog. Bio je to ples koji nije obećavao samo pokret, nego i prisutnost. Ali, kako to biva…
Pozdrav ekipa, ovdje vaš dežurni Zbunjola. Zadnjih dana vrtim jedan matematički problem u glavi. Svi smo mi ovdje s nekim ciljem, ali jeste li primijetili koliko energije trošimo na “krive spojeve” jer se oslanjamo na krive filtere? Evo primjera: Zamislite organizaciju krstarenja. Neki kažu da je jedini bitan filter cijena krstarenja. Imaš para – upadaš….